Oj narode evo tebi slobode
Horovi - Oj narode evo tebi slobode
A01 ZBOR JOZA VLAHOVIC I ZBOR MOSA PIJADE - Splet Revolucionarnih Pjesama
A02 ZBOR JOZA VLAHOVIC - Konjuh Planinom
A03 ZBOR JOZA VLAHOVIC - Kad Brigada Preko Save Krene
B01 ZBOR MOSA PIJADE - Partizanske Pjesme S Banije
B02 ZBOR JOZA VLAHOVIC - Kraj Sutjeske Hladne Vode
B03 ZBOR JOZA VLAHOVIC - Oj Itleru, Ba Bis Proklet Bija
http://tinyurl.com/32ypvv
Kvalitit 256Kbps fajl 66,4Mb ploca rezana 1979 godine
.rar password je: www.bilten-ora-sfrj.com/public_html/index.php
5 komentara:
Srećna Nova 2008 godina:)
Od flashstar, u 31. decembar 2007 9:59:59
Branko Miljković rođen je u Nišu (1934 - 1961) i pripada drugoj posleratnoj generaciji srpskih pesnika, koji su krenuli tek prokrčenim putam moderne poezije, oslobođeni potrebe da se bore protiv dogmi i ideoloških stega. Mogli su da se posvete stvaranju po sopstvenom pesnickom opredjeljenju i po diktatu sopstvenih pesnickih afiniteta na tematskom, misaonom, emotivnom i oblikovnom planu.
Ušao je u pesničku orbitu zahuktale mladalačke i prevratničke poezije srpske objavljivanjem petnaest pjesama u časopisu "Delo" 1955. godine, časopisu koji je predvodio struju avangardnih srpskih pesnika u ondašnjem književnom životu. Ovim pesmama se Branko Miljković predstavio kao zreo pesnik, a pojavljivanje u časopisu "Delo" znacilo je visoku ocenu njegovom pevanju.
Prva pesnička knjiga "Uzalud je budim" (1957) nastala je iz jezgra objavljenog u časopisu Delo, a naslov je dobila po pesmi iz tog jezgra. Knjiga je docekana afirmativnim kritikama - vrata pesničkog Parnasa širom su otvorena za mladog pesnika koji deluje kao osveženje, originalna pojava i velika nada. On je vrlo aktivan: objavljuje stihove, piše eseje, kriticke prikaze, prevodi - ima ga u svim casopisima i književnim listovima. Sa Draganom M.Jeremićem osniva grupu neo simbolista. Po sopstvenom priznanju, pokusao je da izmiri simbolističku i nadrealističku poetiku.Godine 1959. sa Blaženom Šćepanovićem objavljuje knjigu rodoljubive poezije "Smrću protiv smrti". Dve zbirke pesama objavljuje već sledeće 1960. godine: "Poreklo nade" (u Zagrebu) i "Vatra i ništa" u Beogradu.
Njegovo pevanje trajalo je samo sedam godina - iz života je otisao u dvadeset sedmoj godini. U noci izmedju 11. i 12. februara 1961. godine nađen je obešen u šumi na zagrebačkoj periferiji.
POEZIJU ĆE SVI PISATI
San je davna i zaboravljena istina
Koju više niko ne ume da proveri
Sada tuđina peva ko more i zabrinutost
Istok je zapadno od zapada lažno kretanje je
Najbrže
Sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene
Bolesti
Cvet između pepela i mirisa
Oni koji odbijaju da prežive ljubav
I ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
Vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
I zemlja koja ostaje verna smrti
Jer svet ovaj suncu nije jedina briga.
Ali jednoga dana
Tamo gde je bilo srce stajaće sunce
I neće biti u ljudskom govoru takvih reči
Kojih će se pesma odreći
Poeziju će svi pisati
Istina će prisustvovati u svim rečima
Na mestima gde je pesma najlepša
Onaj koji je prvi zapevao povući će se
Prepuštajući pesmu drugima
Ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
Jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik
Ja primam na sebe osudu propevale gomile:
Ko ne ume da sluša pesmu slusaće oluju
Ali:
Hoće li sloboda umeti da peva
Kao sto su sužnji pevali o njoj?
(preuzeto sa foruma grad nish
Meni uvek padnu na pamet stihovi Jovana Popovica:
"Ko udara u srca nasa, udara u kremen kamen" i " Za pravi zivot dao bih zivota tri"
Od akcijas, u 31. decembar 2007 11:52:04
Od flashstar, u 31. decembar 2007 14:07:46
Od akcijas, u 31. decembar 2007 16:45:32
Od flashstar, u 6. januar 2008 19:16:48
<< Home